Bosna i Hercegovina jedna je od zemalja izuzetno bogatih biodiverzitetom, ali koliko zapravo poznajemo životinjski svijet koji nas okružuje? Iako naše šume, planine i rijeke predstavljaju neprocjenjivo prirodno bogatstvo, o mnogim vrstama koje ih nastanjuju još uvijek znamo iznenađujuće malo. Jedna od njih je i evropska divlja mačka, tajanstvena i teško uočljiva stanovnica naših šuma, čiji je genetički status u Bosni i Hercegovini donedavno bio gotovo potpuno neistražen.

Upravo su tu prazninu u naučnom znanju odlučile popuniti profesorica Dragana Šnjegota s Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci i mlada naučnica Kristina Hinić, koja je svoje akademsko putovanje započela na istom fakultetu, gdje je završila osnovne studije, a potom nastavila obrazovanje na Univerzitetu u Novom Sadu, gdje je nedavno magistrirala.

Njihova saradnja predstavlja lijep primjer povezanosti različitih generacija naučnika, ali i važnosti kvalitetnog mentorstva. Dragana je ujedno i Kristinin mentor na master studijama, a njihova zajednička istraživačka priča pokazuje kako se znanje, iskustvo i radoznalost mogu pretvoriti u konkretne naučne rezultate.

Analizirajući genetički materijal 45 jedinki evropske divlje mačke iz Bosne i Hercegovine, istraživačice su došle do prvih konkretnih podataka o genetičkoj raznolikosti ove vrste na našem području. Identifikovale su sedam različitih haplotipova, ali i otvorile zanimljivo naučno pitanje: da li se evropske divlje mačke u našim šumama ukrštaju s domaćim mačkama i kakve bi posljedice to moglo imati za njihov dugoročni opstanak?

Njihova priča nije samo priča o jednoj životinjskoj vrsti. To je priča o nauci koja nastaje uprkos ograničenim resursima, o saradnji istraživača iz Banje Luke, Sarajeva, Novog Sada i drugih evropskih naučnih centara, ali i o ogromnom potencijalu koji Bosna i Hercegovina ima za ozbiljna naučna istraživanja.

Razgovarali smo s Draganom i Kristinom o tome kako je sve počelo, šta su njihova istraživanja otkrila, koliko zapravo poznajemo biodiverzitet Bosne i Hercegovine i zašto vjeruju da se neka od najvažnijih naučnih otkrića budućih generacija možda kriju upravo u našim šumama.

Kako je uopšte nastala ideja da se pokrene istraživanje evropske divlje mačke u Bosni i Hercegovini i šta vas je motivisalo da se fokusirate upravo na ovu vrstu?

Dragana: Ideja za proučavanje evropske divlje mačke nastala je još 2016. godine, tokom moje naučne posjete Institutu za istraživanje sisara u Bjelavježi, u Poljskoj. Tamo sam prisustvovala predavanju kolege iz Senckenberg instituta u Frankfurtu o ugroženosti i genetičkom statusu ove vrste u Evropi. Posebno me iznenadilo koliko hibridizacija, odnosno ukrštanje s domaćom mačkom, predstavlja ozbiljan izazov za očuvanje evropske divlje mačke.

Zainteresovalo me je šta podstiče ovo ukrštanje, koliki je uticaj čovjeka i kakve posljedice ono može imati za dugoročni opstanak vrste. Posebno me zanimalo kakva je situacija u Bosni i Hercegovini, jer tada nismo imali nikakve podatke o njenom genetičkom statusu.

Od tada se ideja polako „krčkala“ u mojoj glavi. Međutim, u tom periodu bavila sam se istraživanjem vukova i pripremom doktorske disertacije, a trebalo je obezbijediti i uzorke i finansijska sredstva za genetičke analize. Zato je prošlo dosta vremena prije nego što smo konačno mogli započeti istraživanje.

Koliko zapravo znamo o evropskoj divljoj mački u Bosni i Hercegovini, gdje je prisutna, koliko je populacija rasprostranjena i koliko je bilo teško doći do uzoraka potrebnih za istraživanje?

Dragana: Uopšteno govoreći, imamo jako malo informacija o evropskoj divljoj mački u Bosni i Hercegovini, a to što znamo uglavnom potiče iz radova kolega sa Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu koji sprovode parazitološke analize. S obzirom na manjak informacija, u saradnji sa U.G. C.E.Z.A.R. iz Srpca 2021. godine sproveli smo projekat koji je finansirala Rufford fondacija iz Velike Britanije. U okviru projekta radili smo monitoring vrste na sjeveru Bosne i Hercegovine, na području uz rijeku Savu koje predstavlja idealno stanište za ovu vrstu. Tokom monitoringa postavljali smo foto-zamke na lokacijama za koje smo smatrali da su idealno stanište ove vrste, a radili smo i monitoring dronovima, ali su rezultati bili poražavajući jer je prisustvo divljih mačaka na navedenom području bilo znanto manje od očekivanog.

Ono što smo kroz projekat saznali jeste da ljudi uglavnom nemaju predstavu o tome šta je i kako izgleda evropska divlja mačka, da je veoma često miješaju sa risom, kao i da imamo mnogo manje evropskih divljih mačaka nego što smo mislili. Nadamo se da ćemo nastaviti sa projektnim aktivnostima, jer bez toga ne možemo shvatiti rasprostranjenost populacije, niti uzroke smanjenja njene distribucije, ali ni doći do uzoraka koje je izuzetno teško sakupiti.

Naveli ste da ste prvi put objavili rezultate genetičkih analiza evropske divlje mačke za Bosnu i Hercegovinu. Šta to konkretno znači i zašto je ovaj rezultat važan za našu nauku i zaštitu biodiverziteta?

Dragana / Kristina: Objavljivanjem prvih rezultata genetičkih analiza evropske divlje mačke u Bosni i Hercegovini, po prvi put dobijamo konkretne naučne podatke o genetičkoj varijabilnosti i strukturi populacije ove vrste na prostoru naše zemlje. To predstavlja ključan početni korak u razumijevanju njenog genetičkog statusa na ovim prostorima. Najveći značaj ovog rada je upravo u tome što je otvorio prostor da se evropska divlja mačka u Bosni i Hercegovini počne sistematičnije proučavati i na molekularno-genetičkom nivou. Pored toga što pionirski objavljujemo ove rezultate na lokalnom nivou, dajemo i direktan doprinos globalnoj nauci koja se bavi srodnim temama - od genetičke karakterizacije i hibridizacije evropske divlje mačke, do opšte zaštite divljih vrsta. Danas je bez genetičkih podataka nemoguće sagledati stvarno stanje populacija divljih životinja, adekvatno ih zaštititi, niti izraditi kvalitetne akcione planove za njihov dugoročni opstanak čime direktno utičemo na zaštitu cjelokupnog biodiverziteta.

Razvrstavanje uzoraka evropske divlje mačke, PMF Banja LUka

Kristina, tvoj master rad bavio se molekularnim diverzitetom MT-ND5 gena. Šta ste kroz analizu otkrili i da li je bilo rezultata koji su vas posebno iznenadili ili otvorili nova istraživačka pitanja?

Kristina: U okviru master rada analizirala sam molekularni diverzitet mitohondrijalnog ND5 gena kod 45 jedinki evropske divlje mačke iz Bosne i Hercegovine. Utvrdili smo prisustvo sedam haplotipova, dok između „istočne“ i „zapadne“ populacije nije uočena izražena genetička diferencijacija.

Posebno je zanimljivo što su neki od detektovanih haplotipova ranije zabilježeni i kod evropske divlje i kod domaće mačke. To otvara pitanje mogućeg genetičkog kontakta i hibridizacije između ove dvije blisko srodne vrste, čija se staništa često preklapaju.

Ipak, važno je naglasiti da prisustvo istog haplotipa nije dokaz hibridizacije. Mitohondrijalna DNK nasljeđuje se isključivo od majke i pruža samo dio informacija o porijeklu jedinke. Za pouzdanije odgovore potrebne su dodatne analize jedarne DNK i veći broj uzoraka. Zato ovaj nalaz ne posmatram kao konačan odgovor, već kao početak novih istraživanja o mogućem ukrštanju divljih i domaćih mačaka u BiH.

Posebno je značajno što smo sada dobili referentne genetičke podatke s kojima možemo porediti buduće rezultate. Oni predstavljaju važnu osnovu za dugoročno praćenje populacije, razumijevanje njene genetičke raznolikosti i planiranje efikasnije zaštite ove vrste i našeg biodiverziteta.

Koliko genetika danas može pomoći da bolje razumijemo porijeklo, kretanje, povezanost i dugoročnu održivost populacija divljih životinja poput evropske divlje mačke?

Dragana: Bez genetike danas praktično ne možemo precizno utvrditi porijeklo vrste, pratiti protok gena, procijeniti povezanost populacija, niti praviti realne dugoročne planove za njihov opstanak. Genetika predstavlja temelj modernog konzervacionog rada. Primjera radi, klasičnim terenskim metodama poput foto-zamki možemo potvrditi samo fizičko prisustvo jedinke, ali tek genetičkim analizama otkrivamo da li je ta jedinka čista vrsta (u našem slučaju čista divlja mačka) ili hibrid, koliko je populacija izolovana, da li postoji rizik od ukrštanja u srodstvu (inbridinga), koliki je nivo genetičke varijabilnosti, kolika je efektivna veličina populacije i slično. Ono što je ključno u ovom procesu jeste pravilan izbor molekularnih markera koji nam mogu dati precizne i adekvatne odgovore na konkretna naučna i konzervaciona pitanja.

Ovo istraživanje povezalo je institucije iz Banje Luke, Novog Sada i Sarajeva. Koliko je takva saradnja važna, posebno kada istražujete populaciju koja ne poznaje administrativne ili državne granice?

Dragana: U oblasti populacione i konzervacione genetike aktivna sam više od decenije i vrste koje proučavam, poput vuka, šakala, divlje mačke, zahtijevaju saradnju ne samo na lokalnom i regionalnom, već i na međunarodnom nivou. To su veoma mobilne vrste koje tokom života mogu prelaziti velika prostranstva i ne poznaju administrativne ni državne granice. To je posebno važno na Balkanu, gdje su populacije međusobno povezane i gdje granice koje postoje na karti nemaju nikakav značaj za same životinje. Ukoliko želimo da zaista razumijemo stanje i strukturu populacija, moramo povezivati podatke iz različitih područja i institucija i imati multidisciplinaran pristup. Samo dobro povezan tim može proizvesti pouzdane i kvalitetne rezultate.

Sa druge strane, naučna saradnja je važna i zbog razmjene znanja i resursa. Nedostatak opremljenih laboratorija, specifične opreme ili ljudskih kapaciteta često nas usmjerava ka saradnji sa kolegama iz drugih laboratorija, instituta i univerziteta. Na taj način učimo nove metode, razvijamo nove pristupe analizama i otvaramo mogućnosti za nova istraživanja. Mislim da je to jedna od najvećih vrijednosti nauke, što kroz saradnju stalno učimo jedni od drugih i pomjeramo granice sopstvenog znanja. Ono što je možda i najljepše jeste da se iza profesionalnih saradnji često razviju i dugoročna prijateljstva.

Šta slijedi nakon ovog istraživanja? Postoji li plan da se proširi broj uzoraka, napravi detaljnije genetičko mapiranje populacije ili istraže drugi aspekti evropske divlje mačke u BiH?

Dragana/Kristina: Ovo je tek početak jednog lijepog genetičkog putovanja vezanog za istraživanje evropske divlje mačke u Bosni i Hercegovini. Već aktivno radimo na dodatnim analizama kako bismo dobili potpuniju sliku o genetičkom statusu, strukturi i povezanosti populacija ove vrste.

Finansijska sredstva obezbijedili smo iz više izvora, kroz projekte Ministarstva za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Republike Srpske, uz podršku Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu i Biološkog fakulteta Univerziteta u Zagrebu. To pokazuje koliko je potrebno „sklopiti kockice“ da bi jedno ovakvo istraživanje zaživjelo.

Pored ND5 gena analiziranog u Kristininom master radu, trenutno istražujemo mikrosatelite i kontrolni region mitohondrijalne DNK. Time želimo bolje razumjeti genetičku raznolikost populacija i moguću hibridizaciju evropske divlje i domaće mačke. Sarađujemo i s Primorskim univerzitetom u Portorožu, gdje se dio uzoraka analizira u širem kontekstu povezanosti populacija na Balkanu.

Nadamo se da ćemo obezbijediti sredstva za nastavak terenskog rada, jer koliko god nam genetika otvarala vrata jednog potpuno novog svijeta, bez podataka s terena teško je dobiti cjelovitu sliku o jednoj divljoj vrsti.

Dugoročno želimo proširiti istraživanje na veći broj uzoraka i šire geografsko područje, te omogućiti analize na genomskom nivou, što je i jedan od planiranih pravaca Kristininog daljnjeg istraživačkog rada.

Najljepši dio ovog istraživanja jeste to što master rad nije zatvorio jedno pitanje, već otvorio čitav niz novih. Sada je na nama da kroz nove analize, terenski rad i međunarodnu saradnju, korak po korak, pokušamo pronaći odgovore.

Šta biste poručile mladim ljudima u Bosni i Hercegovini, posebno studentima biologije i drugih prirodnih nauka, koji možda ne shvataju koliko još neistraženih tema i prilika za ozbiljan naučni rad postoji upravo ovdje kod nas?

Dragana: Kao neko ko od početka svoje naučnoistraživačke karijere „luta“ po evropskim naučnim institucijama i traži načine da od početne ideje dođe do konkretnih rezultata, mladima bih prije svega poručila da se ne plaše zakoračiti u svijet nauke. Neka budu hrabri, radoznali i uporni. Nauka je zaista predivan poziv. Kao prirodnjaci imamo priliku da otkrivamo tajne prirode, putujemo, upoznajemo ljude iz različitih krajeva svijeta i stvaramo prijateljstva koja često traju cijeli život. Istovremeno, možemo raditi nešto što ima stvaran značaj, bolje razumjeti i zaštititi prirodu te doprinijeti rješavanju velikih izazova, poput drastičnog gubitka biodiverziteta.

Živimo u dijelu svijeta izuzetno bogatom biodiverzitetom, koji je sačuvao mnoge prirodne vrijednosti uprkos velikim promjenama, uključujući i posljednje ledeno doba. Još uvijek imamo ogroman broj neistraženih vrsta, ekosistema i prirodnih procesa. To je velika prilika za mlade koji žele da se bave naukom upravo ovdje, u Bosni i Hercegovini.

Zato bih sadašnjim i budućim studentima prirodnih nauka poručila, trebamo vas! Biologija nije samo učenje činjenica iz knjiga. Ona vam otvara vrata laboratorija, planina, šuma, rijeka, močvara, ali i naučnih institucija širom svijeta. Ako ste dovoljno radoznali i uporni, kroz nauku zaista možete imati svijet na dlanu, istraživati svoju zemlju, a istovremeno biti dio međunarodne naučne zajednice. I najvažnije, možete ostaviti nešto vrijedno iza sebe: pomoći u očuvanju biodiverziteta, pronalaženju odgovora na klimatske promjene i prenošenju znanja budućim generacijama.

Kristina: Jedna od najvažnijih poruka mladim ljudima u Bosni i Hercegovini jeste da ne potcjenjuju ono što imamo ovdje. Naša zemlja je izuzetno bogata biodiverzitetom, ali o brojnim vrstama, populacijama i ekosistemima još uvijek nemamo dovoljno podataka, posebno kada je riječ o savremenim molekularnim i genetičkim istraživanjima.

Moj vlastiti primjer je evropska divlja mačka, vrsta prisutna na našem prostoru, o čijoj smo genetičkoj strukturi tek sada počeli dobijati konkretnije podatke. To pokazuje da za ozbiljan naučni rad nije uvijek potrebno otići daleko ili istraživati egzotične vrste. Ponekad upravo u našem neposrednom okruženju postoje pitanja na koja nauka još nije dala odgovor.

Studentima bih preporučila da budu radoznali i da se ne ograničavaju na ono što je već istraženo. Vrijedi se zapitati: šta još ne znamo, šta nikada nije analizirano i koje pitanje možemo postaviti na drugačiji način? Upravo tako često počinje ozbiljan naučni rad.

Naravno, istraživanje zahtijeva mnogo truda, strpljenja i često rad s ograničenim resursima. Ali to ne treba biti razlog za odustajanje, već podsticaj da tražimo saradnju, učimo nove metode i povezujemo se s istraživačima širom svijeta. Lokalno naučno pitanje može postati dio mnogo šire međunarodne priče.

Zato bih mladim istraživačima poručila: nemojte čekati da neko drugi otkrije ono što imamo mi. Razgovarajte s profesorima i mentorima, uključujte se u projekte, tražite prilike za laboratorijski rad i ne bojte se predstaviti svoje rezultate međunarodnoj naučnoj zajednici.

Bosna i Hercegovina ima mnogo tema koje tek čekaju da budu istražene. Na mlađim generacijama naučnika je da te prilike prepoznaju. Ne moramo uvijek tražiti neistražene teme negdje daleko, jer se možda jedno važno naučno pitanje nalazi upravo u našoj šumi, rijeci, planini ili laboratoriji.

Uz pionirsko genetičko istraživanje Prof. Dragana Šnjegota i Kristina Hinić otkrivaju nepoznati svijet divljih mačaka u BiH