Dr. Kemal Kikanović, rođen u Tuzli, a danas predavač na Univerzitetu u Bonnu, jedan je od najperspektivnijih mladih bosanskohercegovačkih filozofa religije. Nakon studija u Turskoj, Omanu, Maleziji, Kataru i Austriji, doktorirao je na Univerzitetu u Bonnu s najvišim akademskim počastima — summa cum laude. U ovom intervjuu govori o svom putu do evropske akademske elite, o tome kako je spojio islamsku teologiju i savremenu analitičku filozofiju, te o svojim istraživanjima molitve, Božijeg djelovanja i koncepta omnisubjektivnosti.

Za početak, možete li nam reći nešto više o sebi? Gdje ste rođeni i odrasli, te kako je izgledao vaš obrazovni put koji vas je odveo od Bosne i Hercegovine do univerziteta u Njemačkoj i drugim zemljama?

Rođen 1993. godine u Tuzli, a odrastao sam u naselju Cerik kod sela Husino, gdje sam završio osnovnu školu. Nakon toga sam upisao Behram-begovu medresu u Tuzli, koju sam završio 2012. godine. Iste godine upisao sam Fakultet islamske teologije na Univerzitetu Marmara u Istanbulu, kao stipendista Vlade Republike Turske (YTB), što mi je pokrilo sve troškove i omogućilo da tokom studija u potpunosti posvetim vrijeme istraživanju.

Tokom studija imao sam priliku učestvovati u raznim akademskim projektima i programima razmjene studenata. Na Sultan Qaboos koledžu sam usavršio arapski jezik, koji mi je bio ključan za istraživanje klasičnih islamskih izvora. Godine 2016. proveo sam jedan semestar na Međunarodnom Islamskom Univerzitetu u Maleziji, a 2019. na Univerzitetu u Kataru, nakon čega sam uspješno završio bachelor studij islamske teologije.

Nakon bachelor studija odlučio sam se baviti filozofijom te sam položio razliku predmeta i upisao magistarski studij na Ibn Haldun Univerzitetu, gdje sam dvije godine radio kao istraživački i asistent u nastavi. Tokom magistarskog studija dobio sam stipendiju “Go Styria”, koja mi je omogućila boravak na Univerzitetu u Grazu, gdje sam u saradnji s prof. Sonjom Rinofner-Kreidl razvio jednu od ključnih premisa svoje teze. Magistarski rad pod naslovom “Moral Argument for God - Moralni argument za Boga” sam uspješno odbranio ubrzo po povratku u Istanbul.

Nakon toga sam dobio poziciju asistenta na Univerzitetu u Bonnu te prihvatanicu za doktorski studij iz komparativne teologije na Univerzitetu u Paderbornu. Budući da je Univerzitet u Bonnu jedan od univerziteta ekselencije u Njemačkoj, odlučio sam nastaviti doktorski studij tamo, na programu filozofije, gdje sam i uspješno dovršio svoj doktorski rad.

Kemal sa svojim profesorima nakon odbrane doktorata

Vaš akademski put je zaista impresivan – studirali ste u Turskoj, Kataru, Omanu, Austriji i Njemačkoj. Kako su ta međunarodna iskustva uticala na vaš način razmišljanja i pristup filozofiji i teologiji?

Mislim da je teško precizno odrediti na koji način nas životna iskustva oblikuju, jer ih u trenutku dok ih živimo ne možemo u potpunosti sagledati. Ono što možemo učiniti jeste da o njima promišljamo retrospektivno i pokušamo dati neko smisleno tumačenje. Kada razmišljam o vremenu koje sam proveo u različitim zemljama, primjećujem da su mi ta iskustva “proširila” intelektualne i kulturne granice u načinu razmišljanja o svojim pitanjima. Za razliku od prirodnih nauka, filozofija i teologija su snažnije povezane s kulturom, jer mnoga pitanja u tim disciplinama proističu iz određenog historijskog, jezičkog i metafizičkog konteksta.

Stoga, govoreči bez puno promišljanja, mislim da su mi susreti s različitim kulturama i tradicijama pomogli da ideje posmatram kao situacijske, a ne kao apsolutne. U takvom kontekstu teško je ostati bez epistemološke samosvijesti i intelektualne poniznosti. Ukratko, rekao bih da je glavni uticaj studija u različitim zemljama taj da sam prestao svoje vlastite metafizičke pretpostavke doživljavati kao neutralne ili samorazumljive.

2022 godina - Kemal u prostorijama IGBD u Wiesbadenu je održan prijem, za jedan broj studenata stipendanata ovogodišnjeg projekta stipendiranja “Traženje znanja je glavna odrednica islama.

Šta vas je motivisalo da se bavite filozofijom religije i komparativnom teologijom? Da li je postojala neka osoba, knjiga ili životno iskustvo koje vas je posebno usmjerilo u ovom pravcu?

Teško izdvojiti jedan trenutak, osobu ili knjigu koji su me jasno usmjerili ka filozofiji religije. Određena pitanja filozofske prirode, čini mi se, oduvijek su bila prisutna u meni, i prije nego što sam uopšte znao da su „filozofska“. Ipak, postoji jedan događaj tokom bachelor studija koji je vrlo vjerovatno bio prekretnica u tom smislu. Profesorica Hümeyra Özturan nam je tada zadala neobičan zadatak , a to je da tokom dvije sedmice, svakog dana, zapišemo ono što želimo znati prije nego što umremo. Tokom tog perioda bilježio sam pitanja koja bi mi padala na um prije spavanja, pod tušem ili na putu do fakulteta.

Nakon dvije sedmice, imao sam više od pedeset pitanja. Kada sam ih kasnije pažljivo pročitao, primijetio sam da se mnoga ponavljaju ili da pripadaju sličnim tematskim cjelinama. Počeo sam ih klasifikovati, i na kraju sam došao do nekoliko „velikih pitanja“, odnosno onih koja su me držala budnim noću. Tek tada sam shvatio da su gotovo sva ta pitanja zapravo filozofska. Vjerovatno to nije bio jedini trenutak koji me usmjerio ka filozofiji, ali je svakako bio jedan od važnijih, jer sam tada postao svjestan ne samo šta želim da znam, nego i da se upravo filozofija bavi tim vrstama pitanja.

Vaša doktorska disertacija bavi se temom “Special Divine Action: The Case of Islamic Petitionary Prayer”. Možete li jednostavno, za širu publiku, objasniti o čemu se zapravo radi u vašem istraživanju i koji su glavni zaključci do kojih ste došli?

U svojoj disertaciji pokušavam ponuditi sistematsku i filozofsku analizu islamske molitve, razmatrajući njene teološke osnove i filozofske i konceptualne izazove koje nosi. Proučavam ključna pitanja u okviru teorija o Božijem djelovanju, uključujući samu prirodu molitve za uslišanje, Božije atribute kao što su nepromjenjivost i odnos prema vremenu, te šira metafizička pitanja o odnosu Boga i vremena. Neka pitanja kojima se bavim uključuju: Koji su teološki i filozofski izazovi peticione molitve? Može li se formulirati model molitve koji istovremeno uvažava Božiji odgovor i ljudsku slobodu? Kako priroda vremena i Božija (a)temporalnost utiču na učinkovitost molitve?

U posljednjem poglavlju sam objedinio elemente svih pitanja u ono što nazivam Dinamičkim relacijskim modelom (Dynamic Relational Model) molitve, koji nastoji prikazati kako molitva funkcioniše kao odnos između Boga i čovjeka u vremenu. U centru ovog modela je ideja da molitva nije pasivan čin, već stvarni i osobni dijalog između čovjeka i Boga, u kojem se istovremeno omogućava Božiji odgovor i ljudska sloboda. Glavni zaključci mog rada su: A. Božiji odgovor je posredovan kroz znakove, a budući da su znakovi po svojoj prirodi višeznačni, to omogućava ljudima da sami interpretiraju Božije djelovanje i na taj način održe slobodu izbora. B. Božija temporalnost omogućava neposrednu povezanost s našim sadašnjim trenutkom. To znači da Bog nije vanvremenski nego ima sukcesivne doživljaje vremena i djeluje u „sadašnjosti“ čovjeka, čime se premošćuje jaz između Božijeg i ljudskog vremena. C. Bog nije apsolutno nepromjenjiv. Za razumijevanje odgovora na molitvu, Božijeg poštovanja i oprosta, neophodno je uključiti određeni vid promjene u Božijem djelovanju. Drugim riječima, Bog je „kvalifikovano“ nepromjenjiv odnosno zadržava svoju suštinsku stabilnost, ali Njegova interakcija s ljudima implicira dinamičnost i odgovornost u odnosu na njihove molitve. D. Bog je osoban i na određeni način osoba. Ovaj zaključak ide protiv tradicionalnog filozofskog shvatanja Boga kao nečega što je apstraktno.

U jednom od vaših naučnih radova istražujete koncept “omnisubjektivnosti” kao Božanskog atributa u islamskoj tradiciji. Možete li našim čitateljima objasniti šta taj pojam znači i zašto je važan za razumijevanje odnosa između Boga i čovjeka?

Ukratko, omnisubjektivnost je atribut ili stanje bića koje može da obuhvati i razumije sve subjektivne doživljaje svih drugih bića koja posjeduju bilo kakav oblik svijesti— njihova osećanja, misli, iskustva, iz njihove prve odnosno lične perspektive. Dakle, vrlo kratko, to je sposobnost da se u potpunosti razumije svaka tuđa subjektivna svijest. U kontekstu teologije to bu značilo da Bog ne zna samo sve činjenice o svijetu (kao što bi znao sveznajući naučnik), već zna kako je biti svako stvorenje. Bog ima direktan uvid u svaku svijesnu perspektivu, odnosno zna kako je biti ti ili ja iz naše subjektivne perspektive. Ako bismo napravili distinkciju između sveznaja I omnisubjektivnosti, sveznanje bi bilo znanje svih istinitih iskaza o svijetu dok bi omnisubjektivnost bila znaje svih subjektivinih iskustava “iznutra”. Jedna od implikacija ovog atributa jeste da Bog nije hladni posmatrač, već agent sa savršenom empatijom koji Njeogovo znanje čini ličnijim I bližim čovjeku. Omnisubjektivni Bog je Bog koji može da razumije ljudsku patnju I moralne borbe jer ima neposredan uvid u lično iskustvo svakog bića. Također Bog može da sudi savršeno pravedno jer razumije svaku unutrašnju motivaciju I perspektivu.

Kako je izgledao vaš istraživački proces? Koju ste metodologiju koristili i kako ste uspjeli povezati klasične islamske teološke tekstove sa savremenom analitičkom filozofijom?

U metodološkom smislu, moj rad se zasniva na pristupu koji se naziva konfesionalna komparativna teologija (Confessional Comparative Theology). Taj pristup omogućava vođenje dijaloga između teoloških tradicija , u mom slučaju, između islamske i kršćanske, ne s ciljem jednostavnog poređenja, nego radi međusobnog obogaćivanja i dubljeg razumijevanja vlastitih pojmova i problema.

Da bih povezao klasične islamske teološke izvore sa savremenom analitičkom filozofijom, primjenjivao sam metode analitičke tradicije, a to podrazumjeva jasno definisanje pojmova, precizno oblikovanje argumenata i izbjegavanje dvosmislenosti. Umjesto da na islamske izvore retroaktivno primjenjujem savremene koncepte, nastojao sam da im dopustim da „govore sami za sebe“, a veze s modernim filozofskim raspravama da se organski pojave iz samih tekstova. Na taj način sam uključio klasični islamski teološki uvide u savremeni filozofski dijalog o Božijem djelovanju, vremenu i molitvi bez gubitka njihove izvornosti, ali uz jasnoću i analitičku disciplinu.

S obzirom na kompleksnost teme, s kakvim ste se izazovima susretali tokom istraživanja? Da li su oni bili više intelektualne prirode – u pronalaženju balansa između teologije i filozofije – ili praktične, poput dostupnosti literature, nadzora i akademskog dijaloga između različitih tradicija?

Stvarni izazovi bili su intelektualne prirode. Najveći izazov sastojao se u tome kako povezati klasične islamske teološke koncepte sa savremenim pojmovima analitičke filozofije. Tradicionalni islamski izvori ne raspravljaju, recimo, o Božijem djelovanju na način na koji se ta tema tretira danas u analitičkoj filozofiji religije. Umjesto toga, većinom govore o širim pitanjima kauzalnosti. Zbog toga sam morao inferencom rekonstruisati koje bi pozicije klasičnih učenjaka mogle korespondirati savremenim raspravama o Božijoj akciji, temporalnosti, itd. U tom smislu, najveći izazov nije bio pronaći izvore, nego naći teorijske mostove, odnosno interpretativne okvire koji omogućavaju da se klasični tekstovi uključe u savremeni filozofski diskurs bez nasilnog nametanja kategorija koje u tim izvorima uopće ne postoje.

Koje su, po vašem mišljenju, praktične ili duhovne implikacije vašeg rada? Kako vaše istraživanje može pomoći običnom vjerniku da bolje razumije odnos između Boga i čovjeka, molitve i svijesti?

Iako je moj rad prvenstveno akademske prirode i namijenjen prije svega istraživačima u filozofiji religije, teologiji, islamskim studijama, kao i onima koji se bave komparativnom teologijom i filozofijom vremena, vjerujem da određene njegove implikacije mogu biti korisne i običnim vjernicima , bilo muslimanima ili kršćanima. Jedna od centralnih tema mog istraživanja jeste pitanje Božijeg odgovora na molitvu, odnosno način na koji se može razumjeti odnos između ljudske molitve i Božijeg djelovanja, a da se pritom očuva i Božanska transcendencija i ljudska agencija. U tom smislu, rad pokušava da ponudi koherentan teološko-filozofski model koji može biti posebno važan za vjernike koji se pitaju kako i da li su njihove molitve primljene, te da li Bog odgovara na njih na smislen način. Drugim riječima, iako je rad pisan u akademskom registaru, on otvara prostor za praktično razumijevanje molitve kao stvarnog odnosa između Boga i čovjeka, a ne kao puko ritualnog čina. Stoga model koji sam razvio možda može pomoći vjernicima koji se bore s osjećajem da njihove molitve “ne dopiru nigdje”, jer je molitva prestavljena kao istinski dijaloška.

Na čemu trenutno radite? Možete li nam otkriti nešto o svojim trenutnim istraživanjima ili planovima za budućnost – možda nova knjiga, predavanja ili projekat koji pripremate?

Trenutno držim predavanja na master programu Katoličkog fakulteta Univerziteta u Bonnu. Predmeti koje vodim su Komparativno pravo: Judaizam i Islam i Uvod u komparativnu teologiju: Teorije spasenja u islamu i kršćanstvu. Pored nastavnih obaveza, fokusiran sam na pisanje nekoliko naučnih članaka, budući da želim objaviti još radova prije nego što moj doktorat bude pretvoren u knjigu. Teme na kojima trenutno radim su raznolike. U jednom radu istražujem pojam kontrafaktuala u islamskoj intelektualnoj tradiciji, dok u drugom pišem poglavlje za Springer Encyclopedia of the Anthropocene na temu slike čovjeka u islamu. Također, za izdavaćku kuću Brill pripremam članak koji se bavi problemom temporalnosti Boga u okviru savremene filozofske teologije itd.

Kako vidite ulogu mladih istraživača iz Bosne i Hercegovine u međunarodnoj akademskoj zajednici i šta biste im poručili?

Iskreno, o ulozi mladih istraživača iz Bosne i Hercegovine nisam mnogo razmišljao, jer sam posljednjih godina bio potpuno uronjen u vlastiti istraživački rad i akademski “balon”. Ipak, na osnovu onoga što mi je poznato, vjerujem da mladi istraživači iz Bosne i Hercegovine imaju mnogo toga da ponude međunarodnoj akademskoj zajednici. Iz vašeg dosadašnjeg rada primjećujem da mnogobrojni naši mladi značajno doprinose I obogaćuju globalni akademski dijalog.

Što se tiče poruke, to bi jednostavno bilo da ne sumnjaju u vrijednost I bitnost svojih pitanja, jer znajne napreduje upravo kada neko postavi pitanje koje se drugima činilo suviše jednostavno ili drugačije.

Odnos Boga, čovjeka i molitve u savremenoj nauci: Kemal Kikanović doktorirao s najvećim počastima u Bonn-u